Tijekom travnja mladi izboji na ružama narasli su 10 cm ili više pa je poželjno prekontrolirati mladice budući da se u tom razdoblju mogu pojaviti prvi nametnici – lisne uši, odnosno mlade gusjenice koje se dobro kamufliraju ispod lista ili se čak nalaze u listu (koji se zbog toga savije poput cigarete) i jedu ga iznutra. Te štetnike lako ćemo suzbiti prskanjem preparatima kao što su «Chromgor», «Decis» i sl. Da bismo spriječili eventualna gljivična oboljenja listova, prskamo fungicidima koji djeluju protiv pepelnice, crne pjegavosti i hrđe (spomenuti preparati bit će navedeni u nastavku teksta). Kod ranoproljetnog orezivanja mogao se dogoditi propust i možda smo ostavili mladice koje su izgledale velike i lijepe, ali, zbog temperaturnih razlika koje u ovo doba godine nisu rijetkost, sada vidimo da su bez cvjetnog vrha. S tim «slijepim» vrhom postupamo kao da je gore cvijet i skratimo ga na 3 lista od baze izboja.
Svaka plemenita ruža cijepljena je na divlju podlogu, iz koje često zna niknuti divlja mladica. Primijetite li je, odgrnite zemlju u dnu stabljike ruže tako da otkrijete mjesto otkud izbija divlja mladica. Nemojte je odrezati škarama jer ćete tako postići suprotan efekt – potencirat ćete izbijanje još većeg broja divljih mladica. Divlju mladicu treba otrgnuti čvrstim pokretom ruke što bliže korijenu, kako bi se izbjeglo njezino novo nicanje. Nakon što ste divljaka otrgnuli, ružu ponovno zagrnite. Posebno napominjemo ljubiteljima da će iz zemlje nicati mlade grane ruže i treba dobro pogledati što je mlada grana a što divljak, kako ne biste uništili mlade cvjetne grane koje tijekom godine izbijaju iznad cijepa. Ako zanemarimo ovaj savjet i dopustimo da divljaci nesmetano rastu, nakon nekog vremena može plemeniti dio ruže uginuti zbog velikoga broja divljih izboja.
Zalijevanje
Dolaskom lijepih i toplih dana, kad naše ruže rastu punom snagom, potrebno ih je redovito zalijevati. Ruža je vrlo osjetljiva na nedostatak vode pa je u vrijeme vegetacije i cvatnje treba obilno zalijevati. Ruža se nikada ne zalijeva po vrućini. Idealno vrijeme bilo bi od 5 do 7 sati ujutro ili oko 21 sat navečer. Ruža se zalijeva pod korijen s 5 – 10 litara vode. Treba izbjegavati zalijevanje po lišću kako ne biste izazvali gljivična oboljenja.
Pod tim terminom smatramo orezivanje tijekom vegetacije, odnosno uklanjanje ocvalih cvjetova s ruža.
a) Zeleno orezivanje ruža čajevki, floribunda i mini ruža:
Kad naše ruže u cvjetnjaku prvi puta ocvatu i cvjetovi postanu neugledni, obvezno ih uklanjamo, i to tako da na grani koja je nosila cvjetove ostane 3-4 lista, odnosno okca koja će stvoriti nove cvjetne grane te će u sljedećoj cvatnji dati lijepe i krupne cvjetove. Ako ružu ne odrežemo na taj način, odgodit ćemo proces cvatnje jer će biljka snagu trošiti na stvaranje šipka i njegovo hranjenje. Isto tako, ako ostavimo previše listova, ruža će biti preopterećena s puno sitnih i nekvalitetnih pupova koji će ružu učiniti jako visokom i neuglednom s nekvalitetnim cvjetovima.
Divlje i stare parkovske ruže, tzv.»majske ruže» čine izuzetak od gore navedenih pravila. One cvatu samo jednom godišnje pa se kod njih dopušta stvaranje plodova koji će sazoriti u šipke žarko crvene ili narančaste boje i bit će veoma dekorativan ukras.
c) Ruže penjačice:
Ako je naša penjačica postigla željenu visinu, npr.2, 3 ili više metara i ne želimo da se penje na veću visinu, skratimo rastuću granu na željenu visinu. Ostale pokrivne grane koje na sebi nose ocvale i neugledne cvjetove, oslobađamo za sljedeću bogatu cvatnju. Cvjetove odrežemo zajedno s još jednim listom ispod.
Prihranjivanje za vrijeme cvatnje
U vrijeme pred cvatnju ruže je potrebno dohraniti folijarno – preko lista. Prihranu je najbolje provesti istodobno sa zaštitom ruža od bolesti i insekata. Postupak je jednostavan: kad pripremimo otopinu za prskanje, dodamo folijarno gnojivo po pisanoj recepturi.
Pogreške kod zaštite ruža
Ljubitelji i vlasnici manje količine ruža najčešće imaju probleme s doziranjem sredstva za prskanje, često čine pogrešku i ne poštuju propisane upute za doziranje zaštitnog sredstva. Otopina za prskanje uvijek se mora pripremiti u točno propisanom omjeru, niti prevelikoj niti premaloj dozi od propisane. Ako ruže prskamo prejakom koncentracijom, može doći do neugodnih oštećenja listova i cvjetova. U drugom slučaju, ako sredstvo doziramo u omjeru manjem od propisanog, prskanje je gotovo bezvrijedno i možemo postići suprotan efekt, a to je da bolesti i štetnici postanu otporni na sredstva koja smo primijenili. S obzirom na veliku ponudu raznih sredstava za zaštitu bilja, kupac koji nema saznanja o vrsti sredstva koja bi mu najviše pomogla u zaštiti i prevenciji od bolesti, neka se posavjetuje sa stručnom osobom u poljoapoteci. Savjetujemo korištenje sredstava sistemičnog djelovanja jer su puno efikasnija od kontaktnih. Također napominjemo da je ekonomičnije prskati u kombinaciji fungicid + insekticid. Takve mogućnosti miješanja zaštitnih sredstava navedene su na njihovim uputama. Stoga dobro pročitajte uputstva o zaštitnim sredstvima ili upitajte stručnu osobu za savjet, jer neka od njih i nisu kompatibilna za miješanje. Neka od sredstava za zaštitu sadrže tzv.»omekšivač prskanja». To je tekućina koja omogućava bolje prianjanje sredstva na kožnati list biljke (npr. »Pinovit»,»Radovit», «Sandovit», «Chromovit»...). No većina sredstava ne sadržava omekšivač pa ga je uputno pomiješati zajedno sa sredstvom za prskanje, jer je efekt prskanja stopostotno bolji.
Prvu prihranu ruža mineralnim gnojivom obavili smo nakon proljetnog orezivanja, i to mineralnim gnojivom u sastavu N : P : K = 7 : 14 : 21. (podsjetimo: Folijarnu prihranu obavljamo tijekom cvatnje, prilikom prskanja, otprilike svakih 14 dana, a s prskanjem nastavljamo tijekom trajanja vegetacije!!!!). Završetkom prve cvatnje uklonimo ocvale cvjetove na prije opisan način, očistimo gredicu ruža od korova i oko svake ruže posipamo šaku umjetnoga gnojiva. Ponovimo, gnojivo nasipamo na udaljenost od otprilike 10 cm od ružine stabljike te ga lagano motikom ukopamo u zemlju. Tim postupkom završeno je zemljišno prihranjivanje ruže za tu sezonu. Kasnija prihrana umjetnim gnojivom može samo naštetiti biljci. Također, ne zaboravimo zalijevati ružu, pogotovo u vrijeme velike žege i naročito ako nema jačih kišnih razdoblja.
Svaka ruža koja raste u našem vrtu, bila ona posađena kao zasebna jedinka ili u cvjetnoj gredici, mora rasti slobodna, bez trave i korova. Poželjno je površinu oko ruže održavati rahlom, redovitim laganim okopavanjem. Na taj je način naš ružičnjak lakše natapati vodom, a i vizualni dojam puno je ljepši i uredniji.
Ruže penjačice
Ruže penjačice sadimo uz ogradu, zid, formiramo ih u cvjetni stup ili njima prekrivamo pergole i lukove. Svaki vlasnik ruže penjačice mora obratiti pažnju da tijekom godine grane koje rastu i izdužuju se na vrijeme priveže na željeni način, da vjetar ili težina cvjetova ne slome i ne oštete grane. Budući da ruže penjačice odlikuje snažan porast novih mladih grana, napominjemo još jednom da vlasnici obrate pažnju na razliku između istih i eventualno izraslih divljih grana. To ponavljamo iz razloga jer nam se naši kupci često žale na pojačan izrast divljaka kod ruža penjačica, a to najčešće nije točno, pa se zabunom otklanjaju mlade grane i čini šteta ruži. Ako je ruža penjačica pravilno posađena i svako proljeće dobro orezana, uz rezanje starih grana koje su cvale prošle godine, dobit ćete penjačicu koja izgleda kao ljepotica iz bajke. Takva će ruža cvasti od zemlje do njezina samog vrha.
Ruže stablašice tijekom sezone orezujemo ovisno o tome koja je ruža cijepljena na stablo. Ako su to grmolike stablašice (kuglaste krošnje), onda su na njih nacijepljene mini ruže, floribunde ili ruže čajevke pa ih orezujemo na isti način, uz napomenu da se ostavlja nešto bogatija forma. Ako naš vrt krasi pendulasta ruža stablašica (grana savijenih prema zemlji), onda njihove grane puštamo da se izdužuju kako bismo što brže postigli lijep izgled. Ako krošnju tvori penjačica, režemo, kako smo već spomenuli, ocvale cvjetove s jednim listom, a ako krošnju tvori ruža pokrivačica, one se ne orezuju nego samo prstima uklanjamo ocvale cvjetove. Potporanj, koji ruža stablašica obvezno mora imati, redovito kontroliramo da nije slomljen, a vezice koje pridržavaju stablo ruže po potrebi otpuštamo kako se ne bi urezale u stablo. Prskanje, prihranjivanje i zalijevanje provodimo isto kao i kod svih drugih ruža.
Ruže pokrivačice tla
Tijekom sezone očiste se od korova, a kad cvjetovi postanu neugledni, uklanjamo ih trganjem rukom. Ne režemo grane nego ih ostavljamo da se raskošno šire po tlu.
Bolesti ruža i nametnici
1) NAMETNICI
Postoje razne vrste insekata koji napadaju naše ruže i hrane se njihovim sokom. Nažalost, gotovo da ne postoji prevencija za njihovu pojavu pa ih je potrebno suzbiti čim primijetimo njihovu pojavu. To su najčešće lisne uši, gusjenice, ali i drugi insekti ( npr. ružine ose listarice, lisne ose savijači, cikada ili ružin cvrčak). Čim primijetimo napad nekog od tih insekata, ružu treba poprskati nekim od sistemika (npr. »Chromgor», «Folimat», «Lebaycid», itd.). Napominjemo da se insekti najčešće nastanjuju na donjem dijelu lista pa prašenje insekticidima neće biti od koristi, već biljku treba dobro «okupati» nekim od navedenih insekticida. Također skrećemo pozornost da je u vrijeme velikih vrućina česta pojava invazija crvenoga pauka. To je sičušan pauk i gotovo da ga je prostim okom nemoguće zamijetiti, ali se na biljci zamjećuje pojava paučine, kao i žutilo te oštećenje listova s donje strane lista. Crveni pauk suzbija se prskanjem akaricidima (npr. »Neuron», «Vertimec», itd.).
2) BOLESTI RUŽA
Tri su najčešće bolesti ruža:
a) PEPELNICA – gljivično oboljenje koje se javlja već u proljeće, nastupanjem toplijega i vlažnog vremena. Širenju bolesti pogoduje rosa i često variranje temperature zraka. Bolest se najprije javlja na mladim pupovima i vrhovima mladih listova, a izgleda kao da je netko prosuo bijeli prah po ruži. Ako se ne suzbije, u kasnijoj fazi mladice postaju iskrivljene, a lišće zakržlja. Prskanje se provodi preventivno ili kod već prisutne bolesti nekim od sljedećih fungicida: »Saprol-N», «Antracol – BT», «Baycor», «Rubigan», «Bayleton», «Pyrox fluid», itd.
b) CRNA PJEGAVOST – očituje se pojavom crnih mrlja sa žutim rubom na lišću. Izaziva je gljivica, ali razvoju bolesti pogoduje i ako se ruža zalijeva po lišću. Bolest brzo napreduje i uzrokuje opadanje lišća s cijele biljke. Bolesno lišće treba pokupiti sa zemlje i spaliti kako biste spriječili daljnji razvoj spora i ukorjenjavanje bolesti u našem vrtu. Najbolji način suzbijanja je preventivno prskanje, isto kao i kod pepelnice. Kad je bolest već prisutna, prskati treba nekim od sljedećih preparata: »Pyrox fluid», «Saprol-N», «Antracol», itd.
c) RĐA RUŽA – prenosi se vjetrom, a i prezimljuje na otpalom lišću. Pojavljuje se na naličju listova i drvenastim dijelovima biljke kao narančaste nakupine koje kasnije poprime crnu boju. Obično se javlja u srpnju. Za prskanje koristimo fungicide: »Euparen, Dithane M–45», itd.
Još jednom skrećemo pozornost cijenjenim ljubiteljima bilja da se svakako posavjetuju sa stručnom osobom o pojavi bilo kakve bolesti ili štetnika na njihovim ružama, kao i da se strogo pridržavaju propisanih uputa o doziranju zaštitnih sredstava.
Autor ovog članka dugogodišnji je i iskusni uzgajivač ruža pa ga možete kontaktirati glede bilo kakvih pitanja i problema vezanih uz ruže.
2 komentara:
super se razumijete u cvijeće
Poštovani!
Može li se znati zašto ste članak o ružama objavili u potpunosti premda je on zaštićen autorskim pravima?
Vidim da ste na nekim drugim materijalima stavljali samo prvu rečenicu i potom link na original pa zašto to ne učinite i u slučaju preuzimanja s naših stranica?
Nije korektno niti prema autoru teksta niti prema izdavaču teksta pa vas molimo da taj propust ispravite.
Objavi komentar